filozofijaDa li medicini treba filozofija?
Da, dvojako. Najviše u epistemološkom smislu i to zbog promišljenja pitanja što znamo, a što ne znamo i po čemu mi to mislimo da znamo odnosno da ne znamo?
Neki stavovi se naprosto podrazumijevaju što nije dobro. Sve treba biti (i jest) podložno reviziji s obzirom na nove informacije koje se stječu tijekom vremena. Također zrno anarhističkog pristupa također nije na odmet. Anarhizam kao u najboljem slučaju pokret koji preispituje institucije kao poluge moći u društvu, potreban je medicini. Medicina kao institucionalna škola misli prisvaja sebi monopol na medicinske istine pozivajući se na znanost u medicini.
Pritom prisvaja moć o odlučivanju u pitanjima zdravlja, života i smrti. Kao što znamo monopoli su opasni. Jer primjena znanosti u medicini je samo djelomično moguća radi mnoštva varijabli prisutnih u procesu. Stoga rezultati validnih znanstvenih istraživanja u medicini nisu neupitni.
Tek kad se zaključci istraživanja medicinske znanosti primjene u praksi dobiva se prava slika, odnosno uvid “da li je alat dobar”. S obzirom da je praksa mnogo kompleksnija od teorije, mi, kliničari, suočavamo se sa “mrtvim slovima na papiru” koje često možemo baciti u vjetar!
U isto vrijeme neka saznanja koja stječemo u svakodnevnom radu nisu prisutna u literaturi, a u istu teško ulaze jer urednički filter nije neovisan već je pod utjecajem vladajuće strukture moći u medicinskom svijetu na globalnoj razini (interesi industrije!). Ne zaboravimo da u svakoj školi misli postoje dogme koje njeguju autoriteti struke najviše iz razloga očuvanja i opravdanja svojeg vlastitog ega!
Zašto se po mojem mišljenu sve do sada navedeno dešava? Zbog dominacije interesnih nad kognitivnim vrijednostima u medicini. Medicina želi zadržati društvenu moć te se služi raznolikim manipulacija (jer samo bolesni trebaju medicinu i u nju investiraju) Medjutim posljedice nisu samo odgovarajuće. S obzirom da svaka revolucija jede svoju djecu liječnici su često taoci vlastitih često neosviještenih menipulativnih koncepata.
Sve navedeno međutim nije tipično samo za medicinu, nego za svaki strukovni kartel, a cijela igra počinje već manipulacijama u obrazovanju. Izgleda je da u društvu svi grade manje ili veće zavjere kako bi novac zadržali što dulje i što više kod sebe te da ga svakako ne ispuste iz ruke. Možda je takav pristup i logičan jer svi smo mi samo ljudi. Samo onada nemojmo, bar sami pred sobom, umatati interese u razne priče, jedna od njih je i znanost. Neki misle da je odgovor u evidence based medicini. Međutim sve je u stvari isto i dolazi samo do reciklaže već viđenog znanja i načina razmišljanja baš zbog prirode uredničkog filtra koji nadgleda “ulaz ideja” u relevantnu medicinsku litetaruru.
Integralna medicina je prihvatljivija zato jer:
- pretpostavlja kognitivne vrijednosti interesnima (zato jer ne robuje niti jednoj školi misli)
- integrira dobre ideje iz različitih sustava što povećava njenu kognitivnu moć i tako sebe stavlja u poziciju pravog autoriteta (koji se održava kompetencijom), a ne lažnog (koji se održava silom)
- stvara slobodne liječnike. Slobodne da rade svoj pravi posao. A to je generiranje zdravlja!
(Autorica ovog teksta nipošto nije protiv znanosti i protiv medicinskog obrazovanja. Već se zalaže za reviziju istog.)
filozofija