Apiterapija je primjena pčelinjih proizvoda i sekreta u terapijske svrhe.
To su:
Pčelinji otrov, pelud, matična mliječ,med i propolis.
Ona se tradicionalno primjenjuje kod : multiple sklerpoze, mijelitisa, neuritisa, poliradikuloneuritisa,artritisa, artroze,kroničnih rana,kronične boli, gihta,herpes zoostera, upala tetiva i slabog imuniteta te Parkinsonove bolesti, uveitisa oka te liječenaj neurološkog spazma.
Terapije koje uključuju pčele postoje tisućama godina, a neke su možda stare koliko i sama ljudska medicina. Drevna umjetnost na stijenama ranih lovaca-sakupljača prikazuje medonosnu pčelu kao izvor prirodnog lijeka. Terapija pčelinjim otrovom prakticirala se u starom Egiptu, Grčkoj i Kini—trima velikim civilizacijama poznatim po visoko razvijenim medicinskim sustavima. Hipokrat, grčki liječnik poznat kao “otac medicine”, prepoznao je ljekovita svojstva pčelinjeg otrova za liječenje artritisa i drugih problema sa zglobovima. Danas sve više znanstvenih dokaza ukazuje na to da različiti pčelinji proizvodi potiču zacjeljivanje poboljšavajući cirkulaciju, smanjujući upale i potičući zdrav imunološki odgovor.
Važno je napomenuti da apiterapija nije samo korištenje otrova za liječenje, često zvano i terapija pčelinjim ubodom, već korištenje svih proizvoda iz košnice, a najčešće i njihove kombinacije. Ti se proizvodi također ponekad miješaju s drugim sastojcima, posebno različitim eteričnim uljima, ovisno o stanju koje se liječi.
Suvremenija studija apiterapije, posebno pčelinjeg otrova, pokrenuta je naporima austrijskog liječnika Philipa Terca u njegovim objavljenim rezultatima "Izvješće o neobičnoj vezi između uboda pčela i reumatizma" 1888. Bodog Beck (Budimpešta, Mađarska 1871. - NYC , 1942) slijedio je Terca i donio apiterapiju u Sjedinjene Države. Novija popularnost pripisuje se Charlesu Mrazu (1905. – 1999.), pčelaru iz Vermonta, koji je poznavao Becka.
U Europi je danas apiterapija razvijena osim u Hrvatskoj, u Rusiji i Mađarskoj također.
Osobno koristim ubod žive pčele iako se može raditi i sa gotovom otopinom apitoksina. Apsolutna kontraindikacija je alergija na ubod pčele i insekta uopće. Pripremam pacijenta za apiterapiju sistematski i neposredno prije aplikacije apitoksina kako bi se prevenirala alergijska reakcija. Apiterapija apitoksinom je diferentna terapija i ne preporuča se izvan medicinske ustanove, radi rizika od alergijske reakcije. Ukoliko se provodi prema pravilima struke razina sigurnosnost se diže na 95%.
Posebno je učinkovita kod upalnih bolesti u neurologiji te ima sposobnost regeneracije nervnih funkcija i nervnog tkiva. Apiterapiju kombiniram sa drugim metodama liječenja na prirodnoj bazi. Generalno temeljem iskustva apiterapija je odlična kod multiple skleroze i drugih upalnih bolesti u neurologiji.