Integralna medicina
Termin integralna medicina koristi se unazad posljednjih dvadesetak godina kako bi opisao medicinu bez ideoloških granica.
To znači da liječnici jedino brino kako da bolesnici ozdrave i u tom smsilu poduzimaju sve što je sigurno i učinkovito, umjesto da se vežu uz bilo kakve dogme, zapadnjačke ili istočnjačke.
Iako na prvi pogled liječnici jedino i brinu kako da bolesni ozdrave, na žalost tome nije tako. Naime moramo biti svjesni da je medicinska zapadna doktrina zaopravo ideologija, a ne znanost jer nije otvorena samo prema kognitivnim već i prema interesnim vrijednostima struke.
Stoga se uvelike naslanja na industriju lijekova i opreme s kojom praktički živi u simbiozi pa posljedično mari za dobit te iste industrije (od koje nešto dobiva zauzvrat). O tome se otvoreno ne govori čak bih rekla da se ova okolnost želi i prikriti jer nije plauzibilna s obzirom na narav struke.
(O ideologiji u medicini te njenoj ulozi u očuvanju društvene moći za medicinski sustav pogledajte u drugom tekstu u ovoj kategoriji).
Da tome nije tako ne bi bilo niti potrebe za integralnom medicinom. Kada sam osobno bila na specijalizaciji iz neurologije negativno me fascinirala činjenica da bolesnici najviše koriste ili kao pokusni kunići ili kao konzumenti medicinskih dijagostičkih procedura dok su terapijski postupci bili oskudni, neinvetivni, čak i kontraproduktivni.
Naravno ove teze treba uzeti cum grano salis jer i u klasičoj neurologiji ima puno kvalitetnih terapija. Upoznavši se sa akupunkturom shvatila sam da ista može koristiti kod neuroloških bolesti i nije mi bilo jasno zašto se više ne koristi na odjelu.. Kasnije sam saznala da ništa nije dobrodošlo što narušava ustaljena shvaćanja jer ona podržavaju nečiju dobit.
Moramo biti ipak svjesni da konvencionalna medicina u mnogim segmentima nema alternative kao što su bolesti koje zahtijevaju intenzivnu njegu ili operaciju. Stoga je važno biti kritičan kako bi se razlučilo kada i gdje trebamo posegnuti za „nečim drugim“, a kada je najbolje držati se preporuka iz medicinskih udžbenika i službene literature. Zato je velika prednost ako se bavimo bolesnima da smo liječnici jer imamo potrebna osnovna znanja koje će naše odluke u vezi nečije sudbine biti utemljenje u činjenicama, a ne u fantaziji.
Dakle, svaka terapija koja je tipično isključena iz konvencinalne medicine zove se alternativna. Alternativna praksa koja se primjenjuje zajedno sa konvencionalnom zove se komplementarna (CAM).
Definicija integrativne medicne bila bi slijedeća:
Integrativna medicina (IM) nastaje kombinacijom konvencionalne medicinske terapije i komplementarne terapije (CAM) koja zadovoljava kriterije medicine osnovane na dokazima za sigurnost i učinkovitost. Drugim riječima IM koristi najbolje, iz oba svijeta.
Ima još jedna dobra definicija koja ukazuje na holističnost IM:
IM je sustav liječenja koja uzima u obzir ukupnu osobu (tijelo, um, duh) uključujući sve aspekte stila života. Stavlja naglasak na terapijski odnos - partnerstvo te koristi sve prikladne terapije, konvencionalne ili/ i alternativne.
Osnovni principi integralne medicine mogu se formulirati kako slijedi:
- Partnerstvo između bolesnika i terapeuta
- Adekvatna upotreba svih pogodnih metoda kako bi tijelo razvilo vlastiti puni potencijal ozdravljivanja
- Razmatranje svih mogućih faktora koji doprinose bolesti na razini tijela, uma i duha, okoline i zajednice
- Kritičan pristup prema konvencionalnim i alternativnim mogućnostima liječenja
- Upotreba prirodnih i manje invazivnih terapija uvijek kada je moguće
- Vlastiti rad na sebi za terapute kako bi mogli biti modeli samorazvoja i samoistraživanja